Republika Hrvatska, kao zemlja članica EU ima obvezu na tehnološki siguran, okolišno prihvatljiv i organizacijski učinkovit način zbrinuti institucionalni RAO i iskorištene izvore ionizirajućeg zračenja (II), koji su nastali tijekom 60 godina primjene izvora ionizirajućeg zračenja u medicini, industriji, znanosti, vojnoj i javnoj uporabi na teritoriju Republike Hrvatske. Također, Republika Hrvatska je u skladu s Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa vezanih uz ulaganje, iskorištavanje i razgradnju Nuklearne elektrane Krško (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, br. 9/02) obvezna fizički preuzeti i potom na tehnološki siguran, i ekološki prihvatljiv način zbrinuti polovicu RAO-a i ING-a nastalog redovitim pogonom i razgradnjom NE Krško.
Važna prekretnica dogodila se na 13. sjednici Međudržavnog povjerenstva za praćenje provođenja Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa u vezi ulaganja, korištenja i razgradnje Nuklearne elektrane Krško (MDP), održanoj 30. rujna 2019. godine. Unatoč dugotrajnim razgovorima i konzultacijama dviju država, slovenska strana je kao konačno rješenje odbila mogućnost prihvata hrvatskog institucionalnog otpada, odnosno bilo kakvog otpada koji je nastao na području Republike Hrvatske.
Ovim prijedlogom rješava se tek dio hrvatskog problema. Drugim riječima, zbrinjavanje samo radioaktivnog otpada koji nastaje u Nuklearnoj elektrani Krško ne predstavlja za Hrvatsku dugoročno rješenje, budući da Hrvatska na čitavom nizu lokacija u ovom trenutku ima institucionalni otpad. Republici Hrvatskoj potrebno je cjelovito rješenje kako bi se zbrinuo sav radioaktivni otpad. Zaključeno je da svaka država mora nastaviti s razvojem i implementacijom vlastitog rješenja zbrinjavanja svoje polovice nisko i srednje radioaktivnog otpada nastalog radom i razgradnjom Nuklearne elektrane Krško.
