Mađarska Pregled mađarskih izvora NSRAO-a
Republika Mađarska proizvodi više od 50% svoje električne energije iz nuklearne elektrane Paks (Paks Atomeromu). Smješten 5 km od istoimenog grada na obali Dunava, pogon ove nuklearne elektrane se sastoji od 4 nuklearna reaktora tipa VVER-440 (Vodo-Vodyanoi Energetichesky Reaktor) izlazne snage 500 MWe puštenih u pogon između 1982. i 1987. godine. Uz niski i srednje radioaktivni otpad iz NE, Mađarska stvara i nezanemarive količine tog otpada iz medicinskih, istraživačkih, industrijskih i drugih izvora.
Mađarska je ovom pitanju pristupila tako da je odredila da će institucionalni RAO odlagati u jednom odlagalištu (Puspokszilagy), a NSRAO iz NE Paks u drugom odlagalištu (Bataapati). Upravljanje i nadzor obaju odlagališta obavlja PURAM, mađarska agencija za upravljanje radioaktivnim otpadom.
Odlagališta NSRAO-a u Mađarskoj
Zbog korištenja izvora ionizirajućeg zračenja u Mađarskoj se tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća razvija koncept prikupljanja i skladištenja nastalog radioaktivnog otpada na razini cijele zemlje. Problem je privremeno bio riješen skladištenjem NSRAO-a na KFKI istraživačkom institutu za fiziku te naknadnim prebacivanjem u privremeno skladište u Solymaru.
Privremeno skladište Solymar nije zadovoljavalo sve sigurnosne standarde niti je u njemu bilo dovoljno prostora za primitak dodatnog NSRAO-a iz NE Paks koja je puštena u pogon. Iz tog razloga su, nakon studije koja je pokazala neisplativost proširenja tog privremenog skladišta, odlučili izgraditi odlagalište Puspokszilagy, blizu istoimene zajednice, nedaleko glavnog grada Budimpešte.
Odlagalište Puspokszilagy
Povijest
Odlagalište je izgrađeno 1976. i pušteno u pogon sljedeće godine. Projektirano je kao pripovršinsko odlagalište koje je po originalnim planovima moglo primiti 3.550 m 3 niskog i srednje radioaktivnog otpada. To je odlagalište, dodatno radom NE Paks, bilo prilično brzo popunjeno, stoga je, uz financiranje same elektrane, volumen proširen na sadašnjih 5.040 m 3 .
U međuvremenu je donesena odluka da se novo odlagalište izgradi samo za potrebe NSRAO-a iz NE Paks, a da odlagalište Puspoksilagy bude namijenjeno isključivo institucionalnom NSRAO-u.
Tehnički pregled odlagališta Puspokszilagy
Odlagalište se sastoji od četiri cjeline:
1) Blok A – 48 prostorija izgrađenih od armiranog betona volumena 70 m 3 ,
2) Blok B – prostorija s 32 čelična cilindra vertikalno ugrađena u podlogu,
3) Blok C – 8 prostorija izgrađenih od armiranog betona volumena 1,5 m 3 ,
4) Blok D – prostorija s 4 čelična cilindra vertikalno ugrađena u podlogu.
Blokovi A i C služe za prihvat otpada u čvrstom stanju pohranjenog u čelične bačve, dok se u cilindre u blokovima B i D odlažu pojedinačni, zapečaćeni izvori ionizirajućeg zračenja.
Godišnji priljev otpada je 15 – 25 m 3 i 2005. godine je kapacitet popunjen te se pristupilo rekonstrukciji, prepakiranju i kompakciji postojećeg otpada, jer su studije pokazale da bi se na taj način dobilo dosta dodatnog prostora budući da daljnje proširenje više nije moguće. Po planu, radovi će biti dovršeni 2024. godine.
Prva faza rekonstrukcije je dovršena 2009. godine kad se iz spremnika A11 i A13 izvadio otpad donesen iz privremenog skladišta Solymar, na početku rada samog odlagališta. Obavljeno je sortiranje otpada koji je pogodan za kompakciju, a ostatak se prepakirao radi efikasnijeg korištenja dostupnog prostora. Uz to, obavljena je i inspekcija samog prostora te se nisu primijetile nikakve promjene u integritetu stijenke samih spremnika.
Odlagalište Bataapati, izvor: PURAM
Odlagalište Batapaati
Potreba za novim odlagalištem
Studijama je utvrđeno kako postojeće odlagalište Puspokszilagy neće moći biti prošireno na način da primi sav NSRAO do završetka rada elektrane uključujući i dekomisijski otpad. Zbog tog razloga je odlučeno da će se izgraditi novo odlagalište isključivo namijenjeno odlaganju otpada iz NE Paks, a da će institucionalni RAO iz drugih izvora biti i dalje pohranjivan u prvom odlagalištu.
Za potrebe određivanja lokacije novog odlagališta izrađene su detaljne geološke i druge studije, točnije između 1997. – 1998. te 2001. – 2005. Preferencijalni parametri pri određivanju lokacije su bili: magmatske stijene za izgradnju tunelskog tipa odlagališta, relativna blizina NE Paks, te ista strana rijeke Dunav.
Lokacija
Spomenutim istraživanjima se dobila povoljna mikrolokacija Bataapati u regiji Uveghuta. Lokalna geologija je omogućavala idealne uvjete za sigurnu izgradnju tunelskog tipa odlagališta u granitnim stijenama. Udaljenost transporta radioaktivnog otpada od NE Paks do odredišta se također znatno smanjila, s 200 km na svega 50 km, što je znatno smanjenje troškova i rizika transporta.
Nakon što je lokalna zajednica s visokim postotkom glasova „za“ na lokalnom referendumu (90,7% uz 75% izlaznosti) dala zeleno svjetlo za izgradnju odlagališta i odobrenja Parlamenta, 2005. godine kreću podzemni radovi. Nadzemni kompleks je otvoren 6. 10. 2008., a podzemni 5. 12. 2012., kada odlagalište i službeno kreće u pogon.
Priprema otpada i tehničke specifikacije odlagališta
Nisko i srednje radioaktivni otpad prolazi kroz pažljivo kondicioniranje i pripremanje u kompleksu same nuklearne elektrane prije nego što prelazi u nadležnost agencije PURAM tj. u proces odlaganja u odlagalištu Bataapati.
Sav NSRAO iz NE Paks se, isključivo u krutom stanju, smješta u 200 litarske bačve nakon čega se nad njima provode detaljne provjere koje moraju zadovoljiti kriterije prihvaćanja otpada u odlagalište (WAC). Te provjere uključuju inspekciju mogućih oštećenja na čeličnim bačvama, mjerenje doze gama zračenja na udaljenosti od 1 m od površine bačve, uzorkovanje s površine bačve s ciljem utvrđivanja moguće kontaminacije radionuklidima te mjerenje ukupne aktivnosti sadržaja.
200l bačve s NSRAO, izvor: PURAM
Ukoliko se inspekcijom utvrdi da neka od svojstava ne zadovoljavaju kriterije, bačva se dalje obrađuje u prostorima za kondicioniranje same NE Paks. Bačve koje prođu inspekciju prelaze u nadležnost agencije PURAM, te se specijalnim vozilom prebacuju preko 50 km duge dionice ceste Paks – Bonyhad – Bataapati.
Bačve u nadzemnoj tehnološkoj zgradi odlagališta Bataapati te betonski sarkofag, izvor: PURAM
Bačve s NSRAO se prvo primaju u posebnoj prostoriji u nadzemnom kompleksu odlagališta Bataapati gdje ponovno prolaze inspekciju. Odlažu se u betonske sarkofage, koji se ispunjavaju ispunom te se nakon tog procesa konačno odlažu unutar samog podzemnog odlagališta. Sam modul za inspekciju, a i okolina samog odlagališta, je pod konstantnim radiološkim nadzorom sustava za zaštitu od zračenja koji je povezan direktno s kontrolnom sobom.
Odlagalište Bataapati je, kao što je već rečeno, tunelskog tipa. Izgrađena su dva ulazna tunela, paralelno jedan s drugim, s razmakom od 25 m koji su međusobno povezani radi ventilacije. Tuneli su dugi 1 700 m te su nagnuti pod kutom od 10%, s presjekom od 21 – 25 m 2 , što omogućava sigurni transport tereta od površine do podzemne prostorije u koju se radioaktivni otpad konačno odlaže.
Modul za odlaganje s betonskim sarkofazima (250 m ispod površine), izvor: PURAM
Sam modul za odlaganje „K-1“ se nalazi 250 m ispod zemljine površine te ima sljedeće dimenzije: dužina 90 m i presjek 96 m 2 , što daje volumen od 8 640 m 3 u koji se može smjestiti 510 betonskih sarkofaga što je ekvivalent 4.600 bačava, dakle idealno 920 m 3 nisko i srednje radioaktivnog otpada. Trenutno su izgrađena i operativna dva takva modula.
Ukupna duljina svih tunela je 5.500 m, a volumen izvađenog granita, tijekom radova, je oko 18.000 m 3 .
Odnosi s javnošću
Dobri odnosi s lokalnom zajednicom i transparentnost rada ovakvog objekta je od visokog značaja za daljnji uspješan rad. Lokalna javnost ima pristup svim bitnim informacijama rada odlagališta preko organizacije za kontrolu i informiranje (TETT) koju su organizirale uprave naselja oko samog odlagališta.
TETT služi kao spona između lokalnog stanovništva i agencije PURAM koja vodi odlagalište, budući da rad agencije uvelike ovisi o potpunom povjerenju lokalnog stanovništva. To povjerenje se održava mjesečnim informiranjem lokalne zajednice preko časopisa u kojem su navedene sve aktivnosti odlagališta, a koji izdaje sam TETT. Također jednom godišnje se organizira i informativni kamp „TETT-re Kesz„ u Szalki koji omogućuje pristup informacijama zainteresiranoj javnosti kroz razne informativne i interaktivne programe.
Lokalna populacija je potpuno svjesna rada odlagališta u njenoj blizini te je pravovremeno informirana od svim događajima koji se tiču samog odlagališta Bataapati.
Informacijski i posjetni centar u odlagalištu Bataapati, izvor: PURAM
Budući kompleksi odlagališta RAO-a u Mađarskoj
U Republici Mađarskoj je u tijeku proces preliminarnog istraživanja makrolokacije za odlaganje visoko radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva. Makrolokacije koje su u dosadašnjim studijama razmatrane, su područja u kojima se obavljalo iskapanje uranove rude. Trenutno najizglednija mikrolokacija je formacija glinjaka (claystone) pored sela Boda.
Definitivna odluka bi trebala biti donesena do 2020. godine, dok se otvorenje kompleksa za odlaganje VRAO-a i ING-a planira za 2060. godinu.
