Bugarska Pregled postojećih nuklearnih postrojenja
U Republici Bugarskoj oko jedna trećina električne energije proizlazi iz nuklearne elektrane Kozloduy izgrađene 1970. godine na rijeci Dunav u neposrednoj blizini granice s Rumunjskom. Bugarska ima šest nuklearnih reaktora u sklopu elektrane Kozloduy, a postoje planovi za izgradnju sedmoga. Četiri reaktora (1. – 4.) tipa VVER 440-230 su iz sigurnosnih razloga trajno zaustavljena prilikom pristupanja Bugarske Europskoj Uniji i nalaze se u fazi razgradnje. Dok su dva reaktora (5. i 6.) tipa VVER-1000 i dalje u pogonu s trenutnom izlaznom snagom 2000 MWe.
Lokacije postojećih nuklearnih postrojenja u Bugarskoj
Osim skladišta nisko i srednje radioaktivnog otpada koja su u sklopu nuklearne elektrane i istraživačkog reaktora koji više nije u pogonu, Bugarska ima i odlagalište institucionalnog NSRAO-a u blizini mjesta Novi Han. Trenutno je u izgradnji i Nacionalno odlagalište nisko i srednje radioaktivnog otpada, na lokaciji Radiana u blizini NE Kozloduy. Državno poduzeće za radioaktivni otpad – DPRAO ( State Enterprise Radioactive Waste – SERAW ) od 2004. godine koje zapošljava oko 1000 radnika, zaduženo je za dekomisiju nuklearnih reaktora (1. – 4.) i zbrinjavanje radioaktivnog otpada (RAO) izvan lokacija na kojima on nastaje (radi se o institucionalnom RAO-u i RAO-u iz operativnog rada elektrane).
Odlagalište institucionalnog NSRAO-a Novi Han
Odlagalište Novi Han nalazi se 35 km jugoistočno od glavnog grada Sofije i 6,5 km od sela Novi Han na 960 m nadmorske visine, na planini Lozen. Projektirano je 1964. godine za odlaganje nisko i srednje radioaktivnog otpada koji proizlazi iz primjene radioaktivnih izvora u medicini, industriji, znanosti i obrazovanju. Postrojenje pokriva površinu od 42 500 m2 i podijeljeno je ogradom u dva dijela. Prvi dio sadrži administrativne objekte, garažu i prostor za održavanje, dok se u drugom dijelu nalaze odlagališni i skladišni objekti, laboratorij za prihvat i obradu otpada, te objekt za dekontaminaciju. Odlagalište Novi Han, izvor: DPRAO, Bugarska
Odlagalište je pripovršinskog tipa, gdje je otpad izoliran od okoline višestrukim barijerama i sastoji se od:
(1) tri polu ukopana armirano betonska objekta za skladištenje krutog nekondicioniranog kratko-živućeg nisko i srednje radioaktivnog otpada, ukupnog volumena od 237 m 3 . Pristup objektu je omogućen kroz sedam površinskih otvora dimenzija 100 x 120 cm;
(2) tri polu ukopana betonska spremnika za kondicionirani biološki kratko-živući NSRAO, ukupnog kapaciteta 80 m 3 . Objektu je moguće pristupiti kroz osam površinskih otvora dimenzija 80 x 80 cm;
(3) četiri čelične cisterne za skladištenje neobrađenog tekućeg NSRAO-a, ukupnog volumena od 48 m 3 . Cisterne su potpuno ukopane u zemlju, smještene u betonski kavez dimenzija 5,7 x 7,4 x 4,3 m;
(4) jedne betonske odlagališne jedinice (bušotina) za zatvorene izvore ionizirajućeg zračenja, kapaciteta 1 m 3 ; i
(5) betonskog rova za kruti akcidentalni RAO, koji se sastoji od osam zasebnih jedinica s ukupnim volumenom od 200 m 3 .
Odlagalište od 1994. godine više ne prihvaća novi otpad iz sigurnosnih razloga, stoga je na istoj lokaciji formirano Centralno skladište u kojem se novonastali NSRAO i iskorišteni izvori ionizirajućeg zračenja (II) obrađuju i privremeno skladište u više različitih dobro izoliranih spremnika.
Spremnici za privremeno skladištenje NSRAO-a, izvor: DPRAO, Bugarska
Glavne aktivnosti za preradu i kondicioniranje radioaktivnog otpada, kao i njihova priprema za skladištenje provode se u laboratoriju za prihvat i obradu RAO-a. Nisko radioaktivni otpad se obrađuje u moderniziranim postrojenjima za cementiranje, abrazivnu dekontaminaciju i kompaktiranje radi smanjenja volumena. Za srednje radioaktivni otpad izgrađeno je novo postrojenje – Hot Cell (vruća ćelija) u kojem se provjeravaju, mjere i rastavljaju izvori ionizirajućeg zračenja s aktivnošću do 500 TBq.
Upravljanje materijalima u „vrućoj ćeliji“, izvor : DPRAO, Bugarska
Zbog velikog broja dojavljivača dima – preko 100.000, koji uglavnom sadrže izvore Pu-239 i Am-241 koriste se tehnološka rješenja za smanjenje volumena otpada. U izolacijskoj komori ( glove box) izvori se rastavljaju od zaštitne nepropusne ovojnice te se stavljaju u metalne posude koje predstavljaju prvu barijeru. Metalne posude se slažu u 210 l bačve (druga barijera), nakon čega se napunjene bačve stavljaju u skladišnu jedinicu (treća barijera).
Glove box i rastavljanje dojavljivača dima, izvor: DPRAO, Bugarska
Prema Nacionalnoj strategiji za zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva, skladištenje NSRAO-a će se provoditi na lokaciji Novi Han dok se ne izgradi Nacionalno odlagalište za nisko i srednje radioaktivni otpad. Procjenjuje se da bi aktivnosti za razgradnju postrojenja Novi Han trebale započeti 2025. godine. S obzirom na lokaciju, monitoring, fizičku i radiološku zaštitu, objekti odlagališta su relativno neovisni, stoga je razgradnju moguće provesti odvojeno u nekoliko faza.
Odlagalište i okoliš su podređeni kontinuiranom nadzoru koje provodi ne samo operator SERAW već i državna nadzorna tijela – Nuklearna regulatorna agencija, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo zaštite okoliša i voda. Rezultati monitoringa pokazuju da se objektima upravlja na siguran način za ljude i okoliš.
Skladište RAO-a operativnog rada NE Kozloduy
Zbog potrebe nesmetanog pogona elektrane i provedbe aktivnosti razgradnje zaustavljenih blokova (1. – 4.) nuklearne elektrane Kozloduy, a u nedostatku raspoloživosti konačnog odlagališta za radioaktivni otpad iz nuklearne elektrane, na lokaciji Kozloduy su od 1997. - 2000. godine izgrađeni dodatni objekti za obradu, kondicioniranje i skladištenje nisko i srednje radioaktivnog otpada, te istrošenoga nuklearnog goriva. Predviđeno je da skladište NSRAO-a bude u pogonu 30-50 godina, koliko je potrebno da se završi razgradnja elektrane.
Prije samog skladištenja kruti RAO prolazi kroz niz postupaka predobrade i obrade koji uključuju prikupljanje, razvrstavanje, kompakciju, karakterizaciju, te dekontaminaciju metalnog RAO-a i rezanje, dok se za obradu tekućeg RAO-a koristi metoda isušivanja. Zadnja faza obrade i krutog i tekućeg RAO-a završava konačnim pakiranjem 200 l bačvi s kondicioniranim otpadom u armirano betonske spremnike ( reinforced concrete container – RCC) koji se popunjavaju cementnom ispunom i tako transportiraju u skladište za kondicionirani RAO.
Gama skener za kruti radioaktivni otpad, izvor: DPRAO, Bugarska
Skladište je dugačko 72 m i široko 37 m i sastoji se od dva skladišna prostora od kojih svako može primiti 960 betonskih spremnika. Zidovi i pod su presvučeni epoksi smolama i posebna pozornost je dana sprječavanju prodora vode u područje skladišta. Također, izveden je i sustav odvodnje i sakupljanja eventualnih tekućina koje bi se pojavile u zoni skladištenja, dok je ventilacija predviđena putem prirodne konvekcije. Za pozicioniranje betonskih spremnika u skladišnim prostorima koriste se mostni kranovi na daljinsko upravljanje.
Skladište nisko i srednje radioaktivnog otpada Kozloduy, izvor: DPRAO, Bugarska
Armirano betonski spremnici za skladištenje i transport obrađenog RAO-a su kubičnog oblika vanjskih dimenzija 1,95 x 1,95 x 1,95 m (unutarnji korisni prostor je 5 m3). Masa praznog kontejnera je 6 tona, a punog 20 tona. U spremniku je maksimalno dozvoljeno pohraniti 0,1 TBq aktivnosti. Spremnik je testiran na koroziju, otpornost betona na termalne cikluse, reagense i mikroorganizme, vodonepropusnost, stiskanje, seizmiku, pad, požar i utvrđivanje razine zaštite od ionizirajućeg zračenja. Spremnik udovoljava zahtjevima specificiranim za transportni kontejner IP-III prema IAEA-inim sigurnosnim standardima.
Na obližnjoj lokaciji („Lime Plant Site “ ) se također nalaze spremnici s tzv. “povijesnim otpadom” koji se nakupljao od početka rada prvog reaktorskog bloka. On se postepeno vadi, prevozi, obrađuje i smanjuje volumen, te se smješta u sigurne pakete.
Prema postojećem bugarskom zakonodavstvu, istrošeno nuklearno gorivo (ING), ne definira se kao radioaktivni otpad. ING se skladišti u mokrom i suhom skladištu koja se nalaze u sklopu same elektrane. Njegovo upravljanje je uređeno sporazumom između Bugarske i Rusije, gdje se istrošeno gorivo vraća na ponovnu preradu, nakon potrebnog vremena provedenog u skladištu.
Postrojenje za dekomisijski RAO NE Kozloduy
Prema Strategiji za razgradnju NE Kozloduy iz 2006. godine, reaktorski blokovi 1. – 4. su proglašeni objektima za upravljanje dekomisijskim RAO-om. Cilj razgradnje nuklearnog postrojenja nakon konačnog prestanka rada podrazumijeva uklanjanje svih izvora ionizirajućeg zračenja sa lokacije nuklearnog postrojenja.
U objektima se obavljaju pripremne aktivnosti vezane uz narednu fazu razgradnje: rastavljanje i dekontaminacija struktura, sustava i komponenti; upravljanje materijalima dobivenim od aktivnosti pri rastavljanju; obrada dekomisijskog radioaktivnog otpada i ostale aktivnosti.
Strategijom za zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva iz 2011. godine se predviđa da će proces razgradnje svih četiriju jedinica biti završen do kraja 2030. godine.
Nacionalno odlagalište NSRAO-a
Za potrebe zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz pogona i razgradnje NE Kozloduy donesena je odluka o izgradnji novog odlagališta. Većinu troškova tog odlagališta pokriva Europska unija (posljedica prijevremenog zatvaranja 4. reaktora nakon pridruživanja Bugarske EU).
Nacionalno odlagalište ( NDF – National disposal facility ) je planirano kao postrojenje sa mnogostrukim zaštitnim barijerama za odlaganje nisko i srednje radioaktivnog otpada koji je prethodno obrađen, zaštićen i pakiran u armirano betonske spremnike (RCC) vanjskih dimenzija 1,95 x 1,95 x 1,95 m, koji trebaju zadovoljavati kriterije prihvaćanja otpada u odlagalište (WAC).
Planira se izgraditi odlagalište površinskog, kazetnog tipa poput većine europskih odlagališta (Španjolska, Francuska, Češka, Slovačka), kapaciteta 138.200 m 3 . Lokalitet ‘Radiana’ se nalazi unutar kontrolirane zone na 3 km od NE Kozloduy, u lesnim naslagama 4 km od rijeke Dunav. Odlukom Vijeća ministara Bugarske proglašena je mjestom od nacionalne važnosti. Izgradnja odlagališta je predviđena u tri faze, svaka u razmaku od približno 20 godina.
Postrojenje će se sastojati od 66 armirano betonskih odlagališnih jedinica, podijeljenih u 3 jednake odlagališne platforme, od kojih svaka sadrži po 22 odlagališne jedinice. Prva odlagališna platforma će biti izgrađena u prvoj fazi, zajedno s pomoćnim objektima za prihvat otpada i administrativnim zgradama. Pojedinačna odlagališna jedinica ima dimenzije 20,15 x 17,05 x 9,45 m, odvojene unutarnjim pregradnim zidovima (komorama), u koje se može odložiti 288 betonskih spremnika s kondicioniranim otpadom, posloženi u 4 reda.
Svaka odlagališna platforma može zaprimiti ukupno 6.336 betonskih spremnika, odnosno ukupni kapacitet odlagališta će biti 19.008 betonskih spremnika. Nakon što se komore popune paketima, pokrivaju se armirano betonskim pločama i izoliraju od atmosferskih voda izgradnjom višeslojnog sustava pokrova. Planirano je da odlagalište bude operativno 60 godina od izgradnje. Tijekom perioda rada, i u narednih 300 godina od zatvaranja, postrojenje će biti pod kontinuiranim nadzorom od strane ovlaštenih tijela.
Postupak utjecaja na okoliš proveden je 2015. godine, kojim se garantira sigurnost odlagališta za ljude i okoliš. Izgradnja nacionalnog odlagališta službeno je započela u kolovozu 2017. godine, te se planira da će odlagalište početi s radom 2021. godine.
